Bolestan gerbil svoju bolest ne pokazuje. Svejedno dolazi na hranilicu, pokušava se i dalje priključiti svim društvenim zbivanjima u grupi. To je normalno ponašanje, jer životinjica mora jesti kako bi preživjela, a čopor joj pruža zaštitu. Zbog toga je bolest prilično dugo prikrivena. Često vlasnik tek onda uoči simptome bolesti kad je bolest uznapredovala i životinjica pokazuje znatni gubitak težine, malaksala je, apatična, izgubi apetit, a najčešće je u tom stadiju već prekasno za liječenje! Iz tog razloga je jako važno da svaki vlasnik svoje životinjice vrlo pomno promatra kako bi bilo kakvu zdravstvenu promjenu na vrijeme prepoznao.
Kontrola
Svakodnevna kontrola je od životne važnosti:
- Da li dolaze sve životinjice na hranu?
- jedu li normalno, svojom uobičajenom brzinom?
- da li su budne, bistre i reagiraju na svoju okolinu?
- da li se normalno kreću?
- da li se međusobno normalno ponašaju?
To su pitanja koja bi si svakodnevno trebali postaviti. Kad se jedna od životinjica drugačije nego inače ponaša ili su neki simptomi vidljivi, potražite istog momenta veterinara!
Kako bi teža oboljenja pravovremeno prepoznali i uočili, potrebno je barem jednom na tjedan životinjice pregledati:
-
Kontrola težine: važite životinjice i zapisujte njihovu težinu. Ako gerbil na kuhinjskoj vagi ne želi biti miran, uzmite transportni box, prvo njega izvažite, zatim zajedno sa životinjicom, pa od ukupne težine oduzmite težinu boxa.
-
pregledajte uši, zavirite u ustašca, između zubi (ev. uklonite ostatke hrane) i oči, provjerite sjekutiće koji se moraju dobro sastajati kako bi se trošili. Da bi Vam gerbil pokazao svoje zube, možete ga vabiti sa poslasticom iznad glave za kojom će ići otvorenih usta. Prednja strana sjekutića mora biti žućkasta.
-
lagano opipajte životinjicu. Obratite pažnju na tumore, zadebljanja, nadutost
-
Pregledajte krzno gerbila (u smjeru obratnom od rasta dlake pogladiti, obratite pažnju na mjesta bez dlake, krastice, ranice i slične neobičnosti na koži)
-
Pregledajte analni predio, obratite pažnju na zalijepljena mjesta
-
Znakovi bolesti i njihovo značenje
ovdje ćete pronaći kratki spisak čestih simptoma oboljenja. S obzirom da je samo po sebi razumljivo da sa oboljelom životinjicom odete veterinaru, na to nismo posebno upozoravali.
Jako slinjenje je također simptom da gerbil trpi bolove.
Gubitak na težini |
Veći gubitak na težini je pokazatelj neke bolesti. Tjedne razlike u težini od 50g na tjedan se smatraju normalnima. Ako životinja više izgubi ili u kratko vrijeme (1-2 dana) izgubi 50 g, to je pokazatelj više bolesti i može samo veterinar razjasniti. Jedan razlog može biti veliki stres. |
Mjesta bez dlake ili perutava mjesta u krznu, učestalo češanje |
Ćelava i suha mjesta na koži su pokazatelji najčešće gljivica, a rijeđe gnjida ili šugavca. Simetričan gubitak dlake na trbuhu ili sa strane može biti radi hormonalnog poremećaja ili cista na jajnicima. Ako krzno stoji nakostriješeno i bez sjaja, to je također pokazatelj neke bolesti (ili duboke starosti). Gubitak krzna može biti i uslijed nedostatka nekog vitamina ili neadekvatne prehrane, ili pak radi bolesti štitne žlijezde. Zdrav gerbil ima gustu i sjajnu dlaku. Rijeđe odlakana mjesta iza ušiju su normalna, kao i oko bradavica kod ženki i mužjaka.
Krzno bez sjaja i koje strši pokazuje nedostatak masnoća ili pijesak za kupanje loše kvalitete. Mjesto bez dlake može biti i pokazatelj da si je gerbil odabrao nezgodno mjesto za češanje, te provjerite opremu u nastambi i eventualno je prerazmjestite. |
Promjene na očima |
Zalijepljene / zatvorene / mutne / sive, natečene ili drugačije promijenjene oči su znak oboljenja. Mogući uzroci su upala rožnice, problemi sa zubima ili mehaničke povrede očiju. |
Sjekutići, polomljeni |
Zubići moraju tako stajati da se jednolično troše. Prednja strana sjekutića bi trebala biti krem-bijele do svijetlo žute boje. Ako su zubići pre dugi, dajte im više grančica (ne suhi kruh!). Da li je koji zubić slomljen? Obratite pažnju na to da li gerbil jede normalno i zubići se sami po sebi dobro troše, inače odmah k veterinaru. Ako životinja više ne može hranu u sebe unositi, treba je prisilno hraniti.. |
Predio usana mokar, slinav |
Ukoliko gerbil jako slini to može biti pokazatelj problema sa zubima, te potražite odmah veterinara.
|
Nosić, zalijepljen ili mokar, životinjica kiše, jako plitko disanje, neaktivnost |
|
Uši perutave, zalijepljene, koso držanje glave |
Zalijepljene uši su pokazatelj infekcije u unutarnjem uhu, jedna jača infekcija dovodi do toga da životinje ukoso drže glavu i ponekad jako češu uho - gubitak dlake i kraste. Perutave ili krastave uši mogu biti i napad parazita ili gljivica. |
Anus, prljav i zalijepljen,
izmet mekani i blatnjav
|
Kad je anus zaprljan i dlaka oko njega zalijepljena, to su pokazatelji probavnih smetnji. Detaljnije informacije na: proljev |
Nateknuti testisi |
Ljeti, kad je jako toplo, jako naoteknu testisi kod gerbila. Nerijetko to uzrokuje veliku brigu kod vlasnika. Pojava je pak posve normalna, na taj način se rasplodne stanice rashlađuju, osim toga je ljeto i vrijeme razmnažanja. Često je to i znak da gerbilima morate pružiti mogućnost rashlađenja. Postoji opasnost da se gerbili na oštroj stelji povrijede, pa morate testise uzeti u obzir kod kontrole zdravlja, kako se ne bi na njima počeli stvarati apscesi. |
Urin, krv u urinu, jaukanje/bolovi prilikom uriniranja, neaktivnost |
Krv u urinu, bolovi prilikom uriniranja, jaukanje ili zgrbljena leđa prilikom uriniranja, stalno mokar predio oko anusa, jak miris urina, zgrbljeno sjedenje i grčevi kod životinje - to su sve znakovi oboljenja mjehura ili kamenaca u mjehuru. Životinju morate hitno odvesti veterinaru da započne sa liječenjem. Oprez, neke namirnice mogu urin obojati crveno. |
Pojačana žeđ, agresivnost, gubitak aktiviteta |
Mogući pokazatelj oboljenja mokraćnih puteva ili bubrega, a češće dijabetesa. |
Trbuh tvrd, okrugao, zategnut. Jako plitko disanje, neaktivnost |
Nadutost, gubitak apetita, ukočeno sjedenje, neaktivnost - to su pokazatelji lošeg izgaranja u crijevima. Također može i začep biti uzrok. Isključiti treba i oboljenje bubrega. Dajte gerbilu par kapi Sab Simplexa i životinju morate hitno odvesti veterinaru. |
Tumori, zadebljanja pod kožom, opipljive promjene na tijelu |
Kod opipljivih zadebljanja / tumora, obavezno odmah potražiti pomoć veterinara. Može se raditi o limpomima, ateromima, cistama, liposarkomima, adenomima, raku ili drugim promjenama. Oni se mogu često, ako se dovoljno rano otkriju, operativno ukloniti. |
Bezvoljnost, nevoljko kretanje, ležanje na strani, plitko disanje i odbacivanje jela |
Odmah potražiti veterinara! Gerbil ima teško oboljenje / infekciju. Ako gerbil leži na strani i ne može se više podignuti, preslab je da bi jeo, to je apsolutni alarmni signal! Oprez: ne zamijeniti sa opuštenim spavanjem gerbilom, koji, naravno i na strani leže, ali se vrlo brzo i veselo ustanu kako bi papali :)
Ljeti bi takvo ponašanje moglo biti pokazatelj toplotnog udara.
|
Alergije
češanje, kihanje, proljev
|
Simptomi kao, često češanje, proljev, kihanje, suzne oči/nos, mogu biti pokazatelj alergije - ako ostale pretrage nisu drugo pokazale, terapije nisu pomogle i ostale bolesti su od strane veterinara isključene. |
Posebnosti:
Mirisna žlijezda na trbuhu: Gerbili imaju na trbuhu mirisnu žlijezdu sa kojom markiraju svoju okolinu. Ova žlijezda pomalo izgleda kao da životinje imaju na trbuhu jednu porezotinu ili patentni zatvarač. Njome markiraju svoju okolinu tako da trbuhom prelaze preko površine - što, priznajemo, čudno izgleda. Ova žlijezda se može i lako upaliti, zbog krive stelje, podloge, pogrešnog pijeska, ali i pod utjecajem stresa. Prva pomoć bi bila čišćenje žlijezde i hitni odlazak veterinaru.
Crveni iscjedak iz očiju/nosa: Među ostalim dođe do vidljivog, crvenkastog iscjetka iz nosa i očiju, kod svijetlijih životinja se to očituje na crvenim mjestima u krznu ili krasticama na nosu ili oku. Prvo se misli na krv, ali se zapravo radi o crvenom sekretu koji se stvara u Haderovoj žlijezdi u predjelu očiju (kanal koji spaja oko i nos, kako bi sekret curio u nos)
Izbor veterinara
Nisu svi veterinari specijalizirani za male glodare. Prije nego što Vam se životinjica ozbiljno razboli, raspitajte se i potražite kompetentnog veterinara. Pitajte slobodno veterinara da li se razumije u gerbile i pažljivo promatrajte što radi. Da li pregleda gerbila prije nego što postavi dijagnozu? Da li Vam točno objasni što radi, koju bolest ima životinje i kakve su šanse za izlječenje? Neka vam objasni kako se lijekovi zovu, koji sastav imaju i kako lijekove morate dozirati i davati! Ako si veterinar uzme vremena i da Vam ozbiljne i detaljne odgovore, te imate osjećaj da Vas sasluša i informira, onda ste na pravom mjestu.
Jedan veterinar koji nakon par sekundi odredi dijagnozu i da Vam bilo koji lijek bez imena, koji je sam pripremio, bez uputstva kako ga primjenit, ili Vam uopće ne da dijagnozu već Vas ostavi na cjedilu, ili želi gerbila bez dijagnoze uspavati, to je pogrešan veterinar i morali bi odmah potražiti drugog!
Popis veterinara kod nas: http://zecovi.net/forum/viewtopic.php?t=84
Pravila za posjet veterinaru
Po mogućnosti nemojte voditi gerbila samog veterinaru, gerbili se osjećaju sigurnijima kada ih prati poznati pripadnik grupe i daje im podršku. Transportirajte životinje samo u za to predvidjenim transport boxovima, box mora biti dovoljno veliki kako bi životinje u njemu ležale i mogle se kretati. Box mora imati veliki otvor, biti prozračan i taman. Prozirni plastićni boxovi se ne preporučuju, životinje su u njemu stresirane. Stavite na dno jedan ručnik, na njega dosta sijena i nešto u što bi se mogli zavući, kako bi životinje cijelim putem mogle jesti. Jedan komadić oraščića ili sjemenke, svakako će olakšati posjetu veterinaru. Uzmite i jednu vrećicu omiljene hrane, kako biste životinjice tijekom čekanja mogli umiriti i nakon pregleda nagraditi. Ljeti pazite na dobru prozračnost u boxu, zimi stavite termofor na jednu stranu boxa, na njega ručnik, kako se životinje ne bi prehladile. Transport, tj. puta bi trebao biti što kraći. Kod duljih putovanja treba paziti na dobru klimatizaciju boxa, te je potrebno imati i flašu vode sa sobom.
Najčešće su vlasnici, razumljivo, jako nervozni kad moraju sa svojom bolesnom životinjicom veterinaru. Tako se nerijetko desi da se važne stvari zaborave. Promatranja koja su ga uznemirila često se ni ne spominju, ili pitanje kako se noktići režu se zaboravi, jer se čovjek jako na drugu bolest koncentrira. Zato je poželjno prije posjeta veterinaru sastaviti spisak sa najvažnijim pitanjima i informacijama. Slijedeće informacije bi već trebali unaprijed notirati:
- Starost životinje
- Težina životinje
- Oboljenja koja je eventualno imala
- Opažanja koja su dovela do posjete veterinaru (da li se životinja drugačije ponaša, pokazuje simptome bolesti i sl.)
- Lijekove koje životinja uzima ili je uzimala
- Svi dosadašnji pokušaji liječenja
Nakon što je veterinar pregledao životinju i postavio dijagnozu, zamolite ga da Vam slijedeće zapiše ili si zapišite sami:
- Točnu dijagnozu: ako niste veterinara razumijeli, pitajte ga još jednom da Vam sve točno objasni!
- Terapiju lijekova: točna imena prepisanih lijekova i način djelovanja, koju količinu i kako ih morate dalje davati?
- Kakvu mu je točno injekciju dao i kako ona djeluje
- Pitajte kako ga dalje treba njegovati (dodatno prihranjivati, mijenjati zavoje i sl.)
- Pitajte da li treba doći na kontrolu i kada idući puta?
- Pitajte kada se može očekivati poboljšanje stanja i kako se dalje bolest razvija
- Pitajte kada će biti gotovi nalazi, biopsija, kulture i sl.
Ordinaciju napustite samo nakon što ste točno saznali što Vas gerbil ima, kako se mora liječiti, što Vi još sami sve morate napraviti i kako teče tok bolesti.
Davanje lijekova
Nakon što ste dobili lijek za gerbila, postavlja se, naravno, pitanje kako mu ga dati. U najrijeđim slučajevima se lijek dopadne životinji pa ga rado sam uzme. Ali ima i trikova koji se mogu primjeniti. Antibiotik i druge kapi, prašak, prah ili zdrobljene tablete (teblete možete zdrobiti između dvije žlice), se mogu pomiješati sa kašicom od voća, ili marmeladom, provjerite prvo da li to gerbil samo hoće sa žličice pojesti, pa ako hoće, umiješajte lijek u to i dajte mu. Može se pokušati kapi ili prašak/prah na komadić krastavca staviti, ali su mnogi gerbili mudri pa onda više ni krastavac ne žele. Antibiotik se ni u kojem slučaju ne smije davati u jogurt ili druge mliječne proizvode. Ako životinje ništa ne žele dobrovoljno uzeti, onda im morate lijek (tablete prvo u vodi ili soku ili čaju rastopiti) sa jednom špricom bez vrha, koju gurnete sa strane iza prednjih zubiju, dati da proguta. Draganje po vratu izaziva reflex gutanja.
Fiksiranje: Sjednite na pod sa prekriženim nogama, stavite gerbila sa leđima okrenutim prema Vama među noge (tako ne može natraške pobjeći), obuhvatite jednom rukom prednje šape, a drugom mu rukom dajte lijek. Ako se jako brani, onda tražite nekog od ukućana da Vam pomogne. Ako to nije moguće, pokušajte umotati gerbila u jedan veliki ručnik ili njegovu vreću, tako da bude fiksiran. Gerbila ni u kojem slučaju ne okretati na leđa, kako bi mu lijek dali, jer taj položaj nije prirodan i izaziva veliki stres, te u tom slučaju može doći do zagrcnuća lijekom i do vrlo opasne aspiracijske pneumonije!
Lijekovi se ne stavljaju u vodu za piti! Nažalost to i dalje veterinari preporučuju, ali to je nedovoljno! Gerbili piju različito puno, tj. malo, jedan pije često i onda uzme previše medicine, drugi ne pije uopće, pa tako uopće ne dođe do lijeka. Osim toga nije pametno tretirati sve životinje jedne grupe lijekom, ako je samo jedna oboljela. Zato davanje preko vode ne dovodi do željenog učinka, jer je točno doziranje, naročito antibiotika i sličnih lijekova, nemoguće.
Kreme i masti se nanesu i direktno nakon toga se gerbilu da porcija onoga što najviše voli - ni jedan gerbil na svijetu se neće početi umivat kad pred njim stoji oraščić, te tako mast ima taman vremena da počne djelovati.
Važno!
Ako dobijete od veterinara neki lijek za oralnu upotrebu, za više puta u jednoj tubi ili šprici, onda nemojte ni u kojem slučaju lijek davati direktno iz tube ili šprice!
Upravo šprice se vrlo teško doziraju, ponekad se jako teško može iz nje nešto istisnuti, a iz tuba izlazi samo pod jako velikim pritiskom jedva nešto van, a onda kad povećate pritisak, izleti previše ili čak i sve, te imate kompletnu dozu već u samo jednom davanju u gerbilu, tj. masivno predoziranje medikamenta.
Tražite uvijek da Vam da jednu špricu sa iglom. Izvucite tom špricom željenu količinu lijeka iz tube ili originalne šprice. Stavite kapicu na iglu natrag, i skinite kompletnu iglu. Sa tom špricom onda dajte lijek gerbilu.
Operacija
Nažalost je ponekad neophodno svoju životinjicu dati na operaciju. Pri tome je njega, prije i poslije operacije, od jako velike važnosti.
Svježa hrana kao salata i kupus direktno prije operacije mogu u crijevu započeti proces vrenja te time izazvati nadimanje. Prije operacije bi se trebalo davati korjenasto povrće i mrkva. Pametno bi bilo još par dana prije operacije prestati hraniti kupuse i druge vrste povrća koje izazivaju nadimanje. Zelenilo i livadne trave i začinske biljke, i naravno sijeno, hrane se nesmetano. Gerbili ne mogu povraćati pa ih se ne treba i ne smije prije operacije izgladnjivati. Ako dobe pre malo jela, to dovede do smrtonosnih komplikacija sa probavom.
Pitajte veterinara direktno, da li on svježe operiranu životinju drži na toplim jastucima, ako ne, inzistirajte na tome i dajte mu takav jedan jastučić obavezno. Prije nego što životinju uzmete sa sobom, mora biti posve probuđena iz narkoze. Ako životinja još spava, može doći do komplikacija, a sa njima se Vi kao vlasnik, ne možete nositi. Dobar veterinar vraća operirane životinje samo potpuno razbuđene i objasni Vam potrebnu njegu kod kuće.
Na putu kući i dok narkoza posve nije prestala djelovati (24 sata) mora se životinja uvijek držati na toplom. Stavite joj toplu flašu, malo topliju od ruke, u transporter ili kavez, prekrivenu ručnikom, držite životinju u mraku jer su jako na svjetlost osjetljive, tako dugo dok se potpuno ne razbude. Postoje specijalni topli jastučići u te svrhe, Snuggle Safe. Pazite samo na to da gerbila ne pregrijete! Ponudite toplinu naročito zimi i u nastambama tokom duljeg perioda. Ako se životinje ne zagriju, dolazi do upala pluća, bubrega i mjehura.
Promatrajte ljubimca dobro i kontrolirajte da li je počeo opet jesti. Ako ne, morati ćete gerbila ručno hraniti. Nakon operacije treba malog pacijenta još 2 tjedna držati na ručnicima, flis dekicama ili jastučićima kako bi se spriječilo da prašina i piljevina uđu u svježu ranu. Rane je potrebno svakodnevno više puta kontrolirati, ako su konci izvučeni ili se vidi upala, počinje krvariti ili ako životinja ima očite bolove, potrebno se odmah vratiti veterinaru!
Vrste narkoza
Na većini internet foruma zagovara se vlasnicima samo narkoza sa Isofloranom (inhalacijska narkoza), kao bezopasna i da bi trebali samo tamo životinju operirati gdje se ta narkoza koristi. Ta izjava je zastarjela i ne odgovara najnovijem standardu. Moderne više-stupanjske narkoze i kombinacijske narkoze, podnose se bolje nego gas narkoze.
Još do prije nekoliko godina je narkoza za glodavce bila nezamisliva - pre skupa za jednu životinjicu kojoj je cijena samo par desetaka kuna...
Krajem 20-tog stoljeća se to stanovište doduše promijenilo, ali sredstva koja su stajala na raspolaganje nisu bila zadovoljavajuća: bilo je moguće glodavce relativno "povoljno" narkotizirati špricom, ali je postotak gubitka bio previsok. Glavni problem pritom je bilo po život opasno rashlađivanje pacijenta, tj. određivanje potrebne doze preparata koji su bili uglavnom koncipirani za pse i mačke. Tako su, nakon uspješnog zahvata, najčešće kastracije, pacijenti ugibali, njih čak 50%, iz razloga narkozom uvjetovanog pothlađivanja. Tada operacije tumora i slični zahvati zbog visokog rizika od narkoze nisu ni dolazili u obzir, te su stoga životna očekivanja bila puno niža od današnjih.
Nadoknađivanje narkozom uvjetovanog gubitka tjelesne topline je pokušavan na različite načine, ali nažalost bez uspjeha. Svejedno da li se stavljaju crvene lampe ili toplinski jastuci, male životinje su se rashlađivale iz nutra jer je njihova termo regulacija bila isključena.
Tada, početkom 21. stoljeća, "pokušalo" se sa inhalacijskom narkozom - kod pasa uspješnom metodom pri kojoj se narkotizirajući plin preko maske ili tubusa uvodi u dušnik pacijenta. Kod pasa je to moguće uspješno regulirati; prvo se životinja intravenozno ili intramuskularno lagano uspava.
Glodavce se uspavljivalo ili pomoću maske ili su sjedili u posve izoliranoj komori u koju se plin uvodio (najčešće komore izrađene potpuno od pleksiglasa, jer je proziran i nepropusan). Kod ove forme narkoze leži poteškoća u određivanju stupnja svijesti pacijenta - najčešće su bili još budni ili "preduboko" uspavani (smrtonosni ishod).
Tek od zadnjih par godina postoji jedna nova forma injekcijske narkoze, koja se do sad pokazala kao daleko najsigurnija forma narkoze glodavaca: potpuno antagonisirajuća narkoza (njem. VAA, Vollständig antagonisierbare Narkose). Pritom se radi o mješavini raznih sastojaka koji vode do gubitka svijesti, isključivanja senzora boli i opuštanja mišića kod glodavaca, bez efekta dugog buđenja i bez podhlađivanja organizma, a uz to je vrlo precizno dozirajuća (čak i kod pacijenata koji su lakši od 100 grama!) - te time kirurškim zahvatima više ništa ne stoji na putu.
Ova mješavina se pomoću druge mješavine antidota posve poništi (antagonizira) - te se pacijent već nakon 5-10 minuta nakon injekcije posve razbudi i započinje sa svojim normalnim aktivnostima.
Pritom treba svejedno napomenuti da probavni trakt kunića i glodavaca mora biti kontinuirano zaposlen i pacijenti NE povraćaju. Stoga se ovi pacijenti, kao i dosad, prije planiranog zahvata nikada ne smiju stavljati na tašte (uskraćivati im hranu). Pri svim zahvatima sa "donje strane" pacijenta, a tu spadaju uz operacije tumora na mliječnim žlijezdama i sl. također i kastracije, se pacijenti moraju držati najmanje 10 dana na novinskim papirima ili kuhinjskim ručnicima umjesto na uobičajenim podlogama - to ne izgleda lijepo, ali izbjegava infekcije operacijskih rana steljom.
Autor: vet. Sebastian Grossmann-Jonigkeit
Izvor: https://www.facebook.com/Tierarzt.Jonigkeit/posts/964738433546388:0
Dodatne informacije: http://www.mueller-heinsberg.de/html/narkose_nagetiere.HTM
