Klasifikacija:
Mongolski gerbil (Meriones unguiculatus) postaju kao ljubimci sve omiljeniji. Oni spadaju u klasu: sisavaca (Mammalia), red: glodavaca (Rodentia), mišoliki (Muroidea), rod: rovke (Cricetidae), pod rod: skočimiševi (Gerbilinae), stoga i česti naziv gerbil, iako nisu gerbillus, spadaju u vrstu pustinjskih miševa (Meriones).
Gerbili su čiste životinjice i nemaju jaki vlastiti miris. Divlji gerbili imaju krzno u tabby ili divljoj boji, kao zečevi, i svijetlije krzno na trbuhu. U međuvremenu su se, pod utjecajem raznih križanja u kućnom uzgoju, pojavile mnogobrojne boje krzna i varijacije, od crne, preko sive, bijele, flekave pa do crvene i boje šampanjca, sve su zastupljene. Kako pak boja krzna nije važna u pravilnom držanju gerbila, nećemo se bojama detaljnije pozabaviti. Rep je posve gusto odlakan, pa tako gerbili više podsjećaju na vjeverice nego na miševe. Njihovo prirodno stanište su pješčane stepe centralne, južne i sjeverne Mongolije, kao i Kina. Nastanjuju pretežno predjele oko polja i livada, a ljudima su tamo kao štetočine dobro poznati.
Život u divljini
Većinu svog vremena provode gerbili u svojim podzemnim spiljama i tunelima. U pjeskovitoj zemlji grade svoje nastambe koje mogu ići i do 170 cm u dubinu, a širiti se preko 4 - 8 m2. Ove nastambe imaju više ulaza/izlaza, prolazi su cca 4 cm u promjeru i u sredini nastambe je najčešće smješteno gnijezdo sa jednom ili dvije komore sa zalihama hrane. Po grupi i nastambi (teritoriju) uvijek ima jedan par sa potomstvom. Mladi ostaju sa roditeljima do osmog tjedna života, pa i dulje, tako da se i do dva kompletna legla mogu nalaziti u nastambi. Tako mogu nastati velike grupe, ali se razmnožava uvijek samo jedan par, roditelji. Gerbili se u prirodi razmnažaju samo u ljetnim mjesecima. Ako su vremenski uvjeti loši, zadnje leglo ostane sa roditeljima i preko cijele zime (ali se ne razmnožavaju i ponašaju se tako dugo mirno dok ne osjete mogućnost za osvajanje teritorija). Veličina grupe varira od 2 do 17 životinjica. U proljeće se životinje proširuju, te se nastanjuju novi teritoriji i osnivaju nove grupe. Nove teritorije osvajaju isključivo mužjaci, borbom, koji onda sa svojom ženkom osnivaju novu grupu u podzemnoj nastambi.
Društveni život
Gerbili žive u velikim obiteljskim grupama i ne smije ih se držati pojedinačno. Ni u kojem slučaju nije točno da se pojedinačno držane jedinke brže pripitome. Gerbili trebaju svoju vrstu za igranje, natezanje, izazivanje, međusobnim čišćenjem, maženjem, kako bi se osjećali sigurnima i mogli komunicirati frekvencijom ultrazvuka.
U svakom se slučaju odmah odlučite na istospolni par mongolskih gerbila. Zato je moguće jednog kastriranog mužjaka pridružiti ženki. Međutim je kastracija vrlo opasan operativni zahvat i nisu svi veterinari spremni ovu operaciju izvršiti.
Povremeno se može čuti o dobrim iskustvima držanja tri ili više istospolnih jedinki. Za takvo držanje je potrebno veliko iskustvo. U takvoj grupi se i nakon dužeg vremena može pojaviti borba za rang i može doći do opasnih krvavih borba. Naznake takvih opasnih situacija jedan laik ne može na vrijeme uočiti, stoga se početnici moraju zadovoljiti sa samo dvije istospolne jedinke. Više o tome pročitajte na veličina grupe.
Ni u kojem slučaju se ne smije više mužjaka staviti sa jednom ženkom, jer su u tom slučaju borbe za rang vrlo krvave i opasne po život. Najbolje uzmite dvije životinjice iz istog legla ili mlade životinjice koje još nisu dostigle 10-ti tjedan života. Više o tome pročitajte na združivanju.
Ako imate namjeru uzgajati gerbile, svejedno Vam savjetujemo prvo 2 životinjice uzeti, kako bi ih upoznali. Kada ste ih dovoljno dugo promatrali, njihovo ponašanje naučili, dovoljno se pozabavili sa stručnom literaturom, genetikom i razmnažanjem i uzgojom, te se informirali o načinima udomljavanja u svojoj okolini, onda možete započeti sa odgovornim uzgojem. U tu svrhu proučite i stranicu o uzgoju.
Osjetilni organi
Oči:
Gerbili imaju dobar vid okolo naokolo radi činjenice da su im oči smještene sa strane. Pokrete jako dobro uočavaju. Imaju doduše samo dva receptora za boje, pa stoga nije jasno koje boje mogu raspoznati.
Uši:
Gerbili imaju jako dobar sluh. Svoje uši mogu pomicati neovisno jedno o drugome u svim smjerovima. Čuju i zvukove koji su izvan ljudskih frekvencija. Sporazumijevaju se u spektru ultrazvuka.
Nos:
Gerbili imaju naročito dobro razvijen njuh. Svoju okolinu doživljavaju preko različitih mirisa. Sporazumijevaju se preko ostavljenih mirisnih tragova, markiraju svoj teritorij sa mirisima i orijentiraju se i pri izboru partnera, kao i unutar svoje grupe sa njuhom.
Osjetilne dlačice:
Gerbili imaju osjetilne dlačice (vibrisse) sa kojima svoju okolinu mogu i "opipati". Pomoću njih imaju dobru orijentaciju i u mraku.
Ravnoteža:
Gerbili imaju visoko diferenzirani organ za ravnotežu u predjelu unutarnjeg uha, pa mogu relativno dobro balansirati na špagi ili uzduž rubova.
Posebnost:
Mirisna žlijezda na trbuhu: Gerbili imaju na trbuhu mirisnu žlijezdu sa kojom markiraju svoju okolinu. Ova žlijezda pomalo izgleda kao da životinje imaju na trbuhu jednu porezotinu ili patentni zatvarač. Njome markiraju svoju okolinu tako da trbuhom prelaze preko površine - što, priznajemo, čudno izgleda. Ova žlijezda se može i lako upaliti, zbog krive stelje, podloge, pogrešnog pijeska, ali i pod utjecajem stresa. Prva pomoć bi bila čišćenje žlijezde i hitni odlazak veterinaru.
Fiziologija:
Zubi:
Gerbili imaju sjekutiće koji im stalno rastu. Ovi zubi imaju jako izražen sloj naslaga koji izgleda žućkasto pa do narančasto. Sa svake strane gore i dolje imaju po 4 kutnjaka koji ne rastu.
Capice:
Gerbili imaju na prednjim nogicama 4 prsta i jedan prisutni peti prst. Na zadnjim nogicama imaju 5 prstiju.
Težina:
Ženke 70-100 g, mužjaci 80-110g
Tjelesna masa:
cca 10-14 cm + duljina repa cca 10-12 cm
Spolna zrelost:
sa 5-8 tjedana nastupa spolna zrelost
Uzgojna dob:
sa cca 3-4 mjeseca su životinjice zrele za uzgoj
Prosjećna starost:
3-4 godine, u iznimnim slučajevima i do 5 godina
Dnevna potreba za hranom:
cca 5-7 g na dan
Dnevna potreba za vodom:
cca 4-7 ml na dan
Tjelesna temperatura:
cca 38,1 - 38,4 stupnja C
Udisaji u minuti:
cca 85 - 160 udisaja u minuti
Otkucaji srca u minuti:
cca 260 - 600 otkucaja u minuti
Ostali "skočimiši"
U zatočeništvu nailazimo i na druge vrste skočimiša. Ovdje ćemo ukratko nabrojiti neke od njih:
"Blijedi skočimiš" ili Gerbillus perpaollidus, potiče iz sjeverno-zapadnog Egipta. Vanjštinom nalikuje na mongolskog skočimiša, nešto je tanji i manji - dužina tijela cca 10 cm, dužina repa 12-14 cm. Boje: boja pijeska, bijeli trbuh, bijele šapice, skoro bijeli rep, crni čuperak na kraju repa. Glava je špicasta, ima velike oči i bijeli kruh oko očiju. Ima iste potrebe kao i mongolski skočimiš.
Nešto češći je od nedavno i Shaw(i) skočimiš (Meriones shawi). Ova je vrsta samotnjak, cca 12-14 cm velika. Građom tijela je jako nalik normalnim miševima, ima polegnutu pješčane boje dlaku, trbuh je bijel, na kraju repa je crni čuperak dlake. Oči, tabani i nokti su tamni.
Omiljen kao ljubimac je i Debelorepi miš (Pachyuromys duprasi) koji obitava u Egiptu do Alžira i naziva ga se još i Debelorepi skočimiš. Vrlo je okrugao, ima kao znak raspoznavanja kratki debeli rep (rezerva masnoća), šapice su jako kratke, duljina tijela je cca 10-13 cm. Krzno je dugo i lagano masno, boje žućkasto-pješćane, a trbuh je tamno šatiran.
Perzijski skočimiš je također omiljen ljubimac (Meriones Persicus). Ima duljinu tijela od ca 12 cm, ali zato rep od cca 18 cm duljine. Krzno na leđima je smeđe (agouti), trbuh je značajno odijeljen i bijel. Rep je odlakan, na kraju ima crni čuperak. Domovina mu je istočni Pakistan do Irana/Iraka. Oni žive u društvu.
Jako omiljeni su sitni Euroazijski skočimiševi (Micromys minutus). To su vrlo male životinjice od jedva 7g i duljine tijela od najviše 6 cm. Krzno je smeđe do žućkasto-smeđeg, na trbuhu najčešće nešto svijetliji. Zapravo ne spadaju u skočimiševe, ali ih se često tako naziva.
